ŽIVOT IM SE PRETVORIO U PAKAO: ‘MOJ OTAC BIO JE UZORAN RODITELJ, KUPOVAO NAM NAJBOLJE IGRAČKE, A ONDA JE UČINIO NEŠTO ZASTRAŠUJUĆE’

Kako se nositi kada miran, obiteljski život građen godinamau trenutku raspadne?

Upravo to dogodilo se djevojci Sari (ime promijenjeno radi zaštite identiteta) kada je imala samo trinaest godina, čiji je otac, do tad uzoran obiteljski čovjek koji im je kupovao igračke i vodio ih na ljetovanje, u jednom trenu postao, kako ona kaže, čudovište.

Sarin je otac, naime, prije osam godina osuđen za ubistvo i skrivanje leša, a ona je svoju potresnu životnu priču ispisala za talijansko izdanje popularnog magazina Vice.

– Moja sestra i ja odrastale smo u mirnom i sretnom okruženju. Slavili smo savršene Božiće, odlazili ljetovati na egzotična mjesta, a kada bismo se vratile iz škole dočekala bi nas mama sa kuhanim ručkom. Tada sam vjerovala da su osobe koje su sposobne nekoga ubiti ljudi koji su konstantno zli, ljuti i nasilni. Moj otac to svakako nije bio – počinje svoju tešku priču Sara. Njezin otac bio je uspješan poslovni čovjek, a Sara kaže da na njih nikada nije povisio glas, čak ni “kada je trebalo”.

– Ali sve se promijenilo na pragu mojih tinejdžerskih godina. On se počeo mijenjati. Postajao je šutljiv, a umjesto dobrog i ljubaznog oca u kući smo imali čovjeka koji mi se rugao jer sam se rasplakala na televizijski prilog o zlostavljanoj životinji – prisjeća se Sara.

Mnogo kasnije otkrila je da su oca pritisli dugovi, jer se zaduživao kako bi obitelj imala život na koji je navikla. Teret koji je nosio, dugovi za koje nitko nije znao, sve ga je više odvajao od obitelji.

Jednog ponedjeljka Sara i njen djed otišli su u očevu trgovinu. Zatekli su ga u stanju nevjerojatnog bijesa. Bio je, prisjeća se djevojka, tamnocrven, raširenih zjenica, s izrazom očitog bijesa i okrutnosti na licu.

– Ono što tada nisam znala je da je 15 minuta prije ubio čovjeka. Kasnije te noći moj mu je djed pomogao zakopati tijelo. Mnogo kasnije doznala sam da je tog dana taj čovjek, kojeg ja uopće nisam poznavala, zaprijetio mom ocu da će nas sve pobiti ako mu ne vrati novac. Otac ga je ubio da bi nas zaštitio – piše Sara za Vice.

Zločin je brzo otkriven, po Sarinog oca već sutradan stigla je policija, a majka je sa dvije kćeri, kako bi pobjegla od novinara i znatiželjnih susjeda, preselila miljama daleko.

– Slijedećih osam godina, zatvor je postao sastavni dio mog života. Pokazivanje osobne iskaznice na ulazu, zaključavanje osobnih stvari u ormarić, pretraživanje odjeće, gledanje drugih posjetitelja čija su lica odavala istu bol kroz koju smo i mi prolazili… Često nisam znala što bih rekla ocu iza rešetaka. Ne znam to ni sada. Nije da nemamo o čemu pričati. Imam 20 godina, vodim aktivan život i imam svoje ciljeve, ali on je naprosto predaleko od mog svijeta. Naši su razgovori isprekidani dugim periodima šutnje – kaže Sara.

Pa iako svog oca i dalje voli, Sara u tekstu objavljenom u Viceu tvrdi kako ju je u isto vrijeme i strah što će se dogoditi kada izađe na slobodu.

– Bojim se da ga neću moći vratiti u svoj život kao prije. Bilo je teško zaliječiti traume koje je njegov odlazak nanio i uspjela sam uspostaviti život u kojem ga nema. Otvaranjem tih rana ponovno bih u svoj um pustila nešto zastrašujuće. Ono što se dogodilo duboko me promijenilo, odrasla sam ranije nego moji vršnjaci i naučila ono najvažnije – nije bitno koliko si snažan, teške događaje prevladat ćeš samo ako shvatiš da je to jedino što naprosto moraš učiniti”.

Sarin otac u međuvremenu je izišao iz zatvora i napisao knjigu o svojim danima iza rešetaka, kao i ubistvu koje je počinio. Sara ga i dalje voli, ali nikada, kaže, na način kao nekada.

(Hayat/Foto: Ilustracija)